Šta očekivati od globalne ekonomije 2024

Ekonomija završava 2023. godinu u boljem stanju nego što se očekivalo. Što je najvažnije, inflacija opada u većem delu sveta i neki centralni bankari su signalizirali verovatno smanjenje kamatnih stopa u 2024. Ali rizici i dalje ostaju dok više kamatne stope prolaze kroz tržišta. Geopolitika je takođe upitna.

 

Kako se 2023. bliži kraju, globalna ekonomija je na mnogo načina bolje nego što se očekivalo. SAD ne samo da su izbegle recesiju, već su i stalno rasle. Nezaposlenost je niska i, što je najvažnije, inflacija opada u većem delu sveta.

Pa ipak, ekonomski izgledi ostaju duboko neizvesni. Više kamatne stope probijaju se kroz sistem, ratovi prave haos širom sveta, a klimatske katastrofe postaju sve češće. Izgledi za petogodišnji rast globalne ekonomije nikada nisu bili gori.

Makroekonomska situacija u 2024. ostaće teška i neizvesna — ali postoje ključne teme i pitanja na koja bi svaki poslovni lider trebalo da obrati pažnju na sledeću godinu. Iako je ova analiza fokusirana na američku ekonomiju, mnoga od ovih istih pitanja se odnose na veći deo sveta.

Da li je inflacija ukroćena?

U junu 2022, američki indeks potrošačkih cena dostigao je vrhunac na nešto više od 9% više nego godinu dana ranije. Od tada je naglo opao: u novembru je ta cifra iznosila samo 3,1%, nedaleko od Fed-ovog cilja od 2%.

Dakle, da li je inflacija ukroćena? Optimističan slučaj počinje sa cenama zakupa, koje su glavni deo potrošnje domaćinstava. Cene zakupa rastu mnogo manje, ali je potrebno mnogo vremena da se pojavi u statistici inflacije, jer većina američkih iznajmljivača potpisuje jednogodišnje zakupe. Kako se pojavi sve više zakupa za obnovu — a njihove cene ostaju nepromenjene ili samo skromno rastu — CPI bi mogao još više pasti. Prema ovom načinu razmišljanja, inflacija je skoro tamo gde treba da bude, samo postoji zaostajanje u podacima.

Uprkos boljim vestima o zakupnini, još uvek „nismo sasvim“ kada je u pitanju inflacija, kaže Metju Klajn, ekonomski analitičar i autor biltena The Overshoot. „Većina prekomernog povećanja cena u periodu od 2021. do 2022. godine se može pripisati jednokratnim događajima povezanim sa pandemijom, odgovorom na pandemiju i invazijom Rusije na Ukrajinu. Uticaj tih poremećaja dostigao je vrhunac sredinom 2022. i od tada je izbledeo“, kaže Klajn. Međutim, „ukupna inflacija ostaje nešto brža nego pre pandemije, jer plate i potrošnja (u dolarima) rastu nešto brže nego ranije. Ako osnovna nominalna maloprodajna potrošnja raste 7% godišnje, teško je inflaciji da zadrži granicu na 2% godišnje veoma dugo.”

Federalne rezerve završavaju godinu prilično optimistično, ne samo da drže kamatne stope stabilnim, već signaliziraju mogućnost višestrukog smanjenja kamatnih stopa u 2024. Međutim, taj put nije predodređen i stvari bi i dalje mogle krenuti naopako, smatra Mihir Desai, a profesor finansija na Harvard Business School i ko-voditelj podkasta After Hours. „U odsustvu značajnog ekonomskog pada, konačno spuštanje na inflaciju od 2% će trajati duže i imati rupa nego što se obično smatra“, kaže on. „Kao što se kaže, najduža milja je poslednja milja kući.”

(U Evropi, gde je rat u Ukrajini imao dramatičniji uticaj na cene energenata, Evropska centralna banka i Banka Engleske ostaju nešto opreznije u svojim izjavama.)

Da li je istorijski dobro tržište rada završeno?

Jedna od najvećih debata u poslednje dve godine bila je da li će nezaposlenost morati da raste da bi se inflacija smanjila. Srećom, nije morala mnogo da poraste.

„Ovo je još uvek jedno od najboljih vremena u istoriji SAD za traženje posla“, kaže Klajn. „Udeo ljudi u najboljim radnim godinama blizu je najvećeg do sada, iako je još uvek ispod vrhunca kasnih 1990-ih. Udeo ljudi koji rade skraćeno radno vreme je oko najniže vrednosti svih vremena.”

Tržište rada se hladi — barem malo. Broj novozaposlenih značajno je opao tokom prošle godine, navodi LinkedIn, a takođe je opao i broj otvorenih poslova po nezaposlenom radniku. Do sada je, međutim, stopa nezaposlenosti u SAD i dalje relativno niska. I, kao što je The Economist tvrdio, dugoročni izgledi za radnike u SAD i Evropi izgledaju jaki.

Da li finansijska tržišta mogu da podnesu veće kamate?

U martu je FDIC preuzeo banku Silicijumske doline nakon što je doživela bankrot. Uzrok? Više kamatne stope učinile su portfolio obveznica manje vrednim, ugrozivši njen bilans stanja i zastrašujući klijente. Potpisna banka je propala ubrzo nakon toga. Više kamatne stope probijaju se kroz privredu, urušavajući bilanse vlasnika obveznica i podižući troškove zaduživanja. Da li bi mogli da destabilizuju finansijska tržišta sledeće godine?

„Svi uticaji koje bi se očekivali od viših kamatnih stopa i dalje će se desiti (i dešavaju se) ali samo u usporenom snimku u odnosu na očekivanja“, kaže Desai. „Kao takav, nema iznenadnog zaustavljanja, već više zastoja za ekonomiju – možda smrt od hiljadu rezova. Taj proces usporavanja će biti manje ometajući ili prepoznatljiv, ali dugotrajniji i teže s obzirom na ograničen fiskalni i monetarni prostor koji je dostupan kreatorima politike.

Korporativni bankroti su ove godine naglo porasli u SAD, ali su i dalje daleko ispod maksimuma iz perioda velike finansijske krize.

„Mnoga preduzeća su izložena dugovima sa promenljivom kamatnom stopom i možda će se u nekom trenutku osećati uklješteno. Postoje priče o nekim otkupima sa leveridžom koji se bore“, kaže Klajn. „Ali iskustva Australije, Kanade, Evrope i Velike Britanije — drugih bogatih ekonomija koje imaju mnogo više kratkoročnih zaduživanja od nas — sugerišu da snažan rast može učiniti podnošljivim veće troškove kamata. Iako će za neke biti bolan proces, ukupan ekonomski uticaj možda neće biti tako veliki.”

Druge teme na koje treba obratiti pažnju u 2024

Upitan na šta još obratiti pažnju, Klajn kaže:

Kina je veliki znak pitanja. Mnogi ljudi su očekivali da će kraj „Covid Zero“ ove godine dovesti do porasta potrošačke potrošnje i velikog skoka cena nafte, koji su obuzdali kineska ograničenja putovanja. To se nije dogodilo, delom zbog dugogodišnjih strukturalnih problema koje smo Majkl Petis i ja objasnili u našoj knjizi Trgovinski ratovi su klasni ratovi, a takođe i zato što se čini da je vlada odlučna da nastavi da pritiska sektor nekretnina.

Čini se da sada postoji pokušaj da se okrene ka ulaganju u nivoe proizvodnih kapaciteta koji bi imali smisla samo ako bi Kina postala pretežno dominantan izvoznik u kategorijama u kojima se do nedavno nije takmičila na međunarodnom nivou. Kako će se to odvijati i kako će to uticati na druge velike ekonomije biće veoma važno i ima potencijal da bude izuzetno remetilačko.

Desai dodaje:

Da li su znaci upozorenja na fiskalnu politiku (više dugoročne stope) od jeseni 2023. bili crvena haringa ili kanarinac u rudniku uglja?

Kako se sam po sebi rešava izuzetan porast koncentracije na berzi? Preko proširenja ili konačnog i fatalnog sužavanja? Da li će AI ispuniti svoje transformativno obećanje na očekivanoj agresivnoj vremenskoj liniji? Ako ne, da li to dovodi do povlačenja skupljanja akcija potaknutog veštačkom inteligencijom i odgovarajućeg pooštravanja finansijskih uslova?

Da li se narativ o ekonomskom padu Kine i usponu Indije dokazuje? Ako jeste, kako ovo menja politiku i ekonomiju širom sveta?

Politika će ostati glavni pokretač ekonomske neizvesnosti 2024. godine, uključujući i predsedničke izbore u SAD koji bi mogli da imaju nepredvidive posledice po geopolitiku, trgovinu i ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku.

Šta još? Džoš Lipski, viši direktor Geoekonomskog centra Atlantskog saveta sažeo je svoje viđenje najvećih rizika za ekonomiju u nedavnom biltenu:

Netačni podaci o Kini prikrivaju raspršeni rast, glavne svetske brodarske kompanije koje zaustavljaju tranzit u Crvenom moru i drugu po veličini ekonomiju u Južnoj Americi u ozbiljnom riziku od neplaćanja. A to je samo grebanje po površini.

Dok su ekonomski izgledi u SAD bolji nego što su bili pre godinu dana, veliki deo neizvesnosti na koju su se preduzeća navikla u poslednje tri godine ne nestaje.

Rizici su stvarni i brojni. Metafora Lipskog za ekonomiju 2024. je kula Dženga: „Ako pogledate odozgo, toranj izgleda visok i čvrst“, piše on. „Ali ako pomerite kameru nadole i pogledate strane Jenga tornja, videćete sve delove koji nedostaju. Svaki od njih izdubljuje strukturu i nikada ne znate koliko nestabilnosti toranj može da podnese pre nego što se sruši.