Lean Startup: Proizvod s minimalnom funkcionalnošću (MVP)

Proizvod s minimalnom funkcionalnošću (MVP) pomaže pre­duzetnicima da počnu s procesom učenja što je pre moguće. Iako to nije nužno najmanji proizvod koji možete da zamislite, to je jednostavno najbrži način da prođete kroz prsten napravi-proceni-uči s minimalnim trudom.

Jedna od glavnih komponenti Lean Startup metode je „napravi-proceni-uči” ciklus ili petlja. Prvi korak je shvatiti koji problem zahteva vašu pažnju i rešenje, a zatim razvoj „proizvoda s minimalnom funkcionalnošću” (Minimum Viable Product ili MVP) kako biste pokrenuli proces učenja što je pre moguće.

 

Proces neprestanog učenja je u srcu Lean Startup metodologije. MVP nije nužno najmanji proizvod koji možete da zamislite; to je jednostavno najbrži način da prođete kroz napravi-proceni-uči ciklus s minimalnim trudom. Suprotno tradicionalnom razvoju proizvoda, koji obično uključuje dug i pažljiv period inkubacije i teži savršenosti proizvoda, cilj MVP-a je da započne s procesom učenja, ne da završi sa njime. Za razliku od prototipa ili testa ideje, MVP je oblikovan ne samo da odgovori na dizajn proizvoda ili tehnička pitanja. Njegov je cilj je da ispita osnovne poslovne hipoteze. 

Kada se ovaj proces merenja i učenja odvija na pravilan način, biće vam jasno da li se kompanija kreće u pravom smeru ili ne. Ako ne, onda ćete znati da je vreme za zaokret ili za preispitivanje novih hipoteza o proizvodu, strategiji i pokretačima vašeg razvoja. 

Dru Hjuston (Drew Houston) je generalni izvršni direktor Dropboxa, kompanije iz Silicijumske doline koja je napravila program za deljenje dokumenata, izuzetno jednostavan za upo­trebu. Instalirate njegovu aplikaciju i Dropbox folder se pojavi na vašem desktopu. Sve što povučete u taj folder automatski se aplouduje na Dropbox i trenutno kopira na sve vaše računare i uređaje.

Osnivački tim sastojao se od inženjera, jer je izrada proizvoda zahtevala značajnu tehničku stručnost. Zahtevala je, na primer, integraciju s raznim računarskim platformama i operativnim si­stemima: Windows, Macintosh, iPhone, Android i tako dalje. Svaka od tih implementacija događa se na dubokom nivou si­stema i zahteva posebno znanje kako da se korisnikovo iskustvo učini izuzetnim. Zapravo, jedno je od Dropboxovih najvećih konkurentskih prednosti da proizvod radi na tako besprekoran način da se konkurencija bori s njegovim oponašanjem.

To nije vrsta ljudi koje bi neko smatrao marketinškim geniji­ma. Zapravo, niko od njih nikad nije radio u marketingu. Imali su istaknutu potporu s preduzetničkim kapitalom i moglo se očekivati da će da primene standardnu tehniku razmišljanja za izgradnju posla: napravi ga i oni će doći. Ali Dropbox je učinio nešto drugo.

Paralelno s njihovim trudom za razvoj proizvoda, osnivači su želeli povratne informacije od korisnika o onome što je njima zapravo važno. Dropbox je naročito morao da ispita svoje intu­itivno pitanje: ako možemo da ponudimo natprosečno iskustvo korisniku, da li će ljudi isprobati naš proizvod? Verovali su – i to tačno, kako se ispostavilo – da je sinhronizacija dokumenata problem za koji ljudi nisu znali da imaju. Kad jednom iskusite rešenje, ne možete da zamislite kako ste ikada živeli bez njega.

To nije ona vrsta preduzetničkog pitanja koje možete da po­stavite ili očekujete odgovor na njega u fokus grupi. Korisnici često ne znaju šta žele i imali su dosta problema s razumeva­njem Dropboxa kad je ideja objašnjavana. Hjuston je to shva­tio na teži način kad je pokušao da skupi preduzetnički kapital. Iz sastanka u sastanak investitori su objašnjavali da je „tržišni prostor” prepun sličnih proizvoda, niko od njih nije imao pre­više novca i problem nije bio važan. Dru bi pitao: „Jeste li lično isprobali te druge proizvode?” Kad bi oni odgovorili da jesu, upitao bi ih: „Da li su vam radili besprekorno?” Odgovor je go­tovo uvek bio da nisu. Pa ipak, iz sastanka u sastanak investitori preduzetničkog kapitala nisu mogli da zamisle svet u skladu s Druovom vizijom. Dru je, naprotiv, verovao da bi, kad bi softver „jednostavno radio kao čarolija”, korisnici pohrlili ka njemu.

Izazov je bila mogućnost demonstriranja radnog softvera u obliku prototipa. Proizvod je zahtevao da se prevaziđu značajni tehnički problemi; takođe je imao komponentu onlajn servisa koja je zahtevala visoku pouzdanost i dostupnost. Da bi izbegao rizik buđenja nakon godina razvoja s proizvodom koji niko ne želi, Dru je učinio nešto neočekivano lako: snimio je video.

Video je banalan, jednostavna trominutna demonstracija tehnologije onako kako bi trebalo da radi, ali je bio namenjen grupi ranih usvajača tehnologija. Dru lično prepričava video pa, kako prepričava, gledalac gleda u svoj ekran. Kako opisuje vrste dokumenata koje bi želeo da sinhronizuje, gledalac može da gle­da kako njegov miš upravlja računarom. Naravno, ako obratite pažnju, počnete da primećujete da su dokumenti koje pomera puni internih šala i smešnih aluzija koje su cenjene od te grupe ranih usvajača. Dru je prepričao: „To je dovelo je stotine hiljada ljudi na veb stranicu. Naša beta lista čekanja popela se s 5.000 ljudi na 75.000 ljudi doslovno preko noći. Totalno nas je po­guralo.” Danas je Dropbox jedna od najuspešnijih kompanija Silicijumske doline, za koju se priča da je vredna više od milijardu dolara.

 

U ovom slučaju video je bio proizvod s minimalnom funk­cionalnošću. MVP je potvrdio Druovu intuitivnu pretpostavku da korisnici žele proizvod koji je razvijao ne zbog toga što su to rekli u fokus grupi ili zbog obećavajuće analogije s drugim pro­izvodom, već zbog toga što su se stvarno prijavili.