Autori: Toni Segara
ISBN: 978-86-914881-7-8
Izdavač: Društvo za unapređenje marketinga
Godina: 2015.
Opšte informacije: Meki povez, 174 str., 14,5 cm x 20,5 cm
Jezik: Srpski jezik
Dostupnost: Da
Postojalo je srećno i davno vreme u kojem je propaganda bila samo sredstvo informisanja korišćeno da opiše, manje ili više verno, dobre strane proizvoda. Vreme u kojem su sve stvari bile nove, jedine i zato različite same po sebi. Vreme legendi koje možda nije ni postojalo.
Tada je bilo dovoljno tom sredstvu informisanja dodati ono što danas nazivamo kreativnost, a oduvek je nazivano propaganda. Dovoljno je bilo reći, manje ili više, onako kako jeste.
Doktor Smit de Viskonsin, na primer, proizvodio je četkice za zube i ponekad ih je reklamirao oglasom u lokalnom listu. Govorio je, manje više ovako: „Kupite četkicu za zube doktora Smita! Četkicu tanke drške i finih dlaka koje efikasno odstranjuju ostatke hrane među zubima”. Oglas je pratila ilustracija, velike pedagoške vrednosti, koja je podučavala kako se pravilno upotrebljava proizvod.
Problemi su nastali kada su neki pametni industrijalci, čuvši za veliki uspeh koji je postigla četkica doktora Smita, odlučili da proizvedu sopstvenu četkicu. Pojavila se konkurencija. A s njom apsolutna instinktivna potreba da se razlikuju.
U tom trenutku istorije propaganda prestaje da bude jednostavna tehnika informisanja i pretvara se u komplikovanu mašineriju zavođenja.
Pre nekoliko godina, bacivši pogled na primerak revije Surface, pronašao sam reportažu koja mi je pokazala, na tako savršenom i dramatičnom primeru, do koje mere je primena keativnosti u propagandnoj komunikaciji, s ciljem da se istakne razlika da bi nešto bilo odabrano, instinktivna potreba, životna i duboko ljudska. Reportaža je govorila o beskućnicima u Severnoj Americi za vreme mandata Ronalda Regana i kako su ultraliberalne ekonomske mere, koje je primenila njegova administracija, izazvale uočljiv rast broja prosjaka i porodica bez doma na ulicama velikih gradova zemlje. Tako je žestoko porasla konkurencija da se isprosi nekoliko novčića.
Reportaža pokazuje kako su se poruke na klasičnim kartonima koje prosjaci širom sveta koriste da bi privukli pažnju i pomoć brzo usavršile, s ciljem da što efikasnije privuku prolaznike. Tako su s klasičnog i informativnog „Treba mi hrana” ili „Bez posla sam. Pomozite”, prešle na obrađene tekstove, kao što su „Vrlo sam mršav. Nemam novca za jelo ni za cipele. Potrebna mi je hrana da bih se ugojio” ili „Ružan sam, svi me mrze, potrebno mi je pivo”.
Poruke, podržane sjajnom i maštovitom upotrebom boje i tipografije, postigle su mnogo šokantnije i atraktivnije rezultate. Korišćenje kreativnosti kao oruđa za razlikovanje postaje prirodan način, izazvan instinktom za preživljavanje. To je primarna potreba. Dobro bi bilo da to ne zaboravimo.
Danas, većina proizvoda se nalazi u sličnoj situaciji kao beskućnici u SAD. Imaju imperativnu potrebu da se razlikuju da bi bili kupljeni. I zavise od svoje sposobnosti da istaknu publici te razlike. Propaganda je još, dok se ne dokaže suprotno, najmoćniji poznati metod za povećanje prodaje. Kada se dobro upotrebi, uz veliku dozu kreativnosti, može da učini da proizvod u očima velikog broja kupaca izgleda najatraktivnije, najbolje. Iako u stvarnosti ne prodajemo striktno proizvode, već brendove koji na njih asociraju, ili se stvaraju.
Prvo rešenje koje je verovatno upotrebio doktor Smit, da bi rešio problem koji mu je stvorila konkurencija, bilo je davanje imena četkici. Tako joj je darovao identitet: stvorio brend. To je prva i osnovna forma razlikovanja nečega (ne zaboravimo da se termin brending na engleskom razume kao proces stvaranja, razvoja i komunikacije brendova. Potiče od obeležavanja stoke, koje se koristilo da bi se izbeglo mešanje sa stokom drugog gazde).
Potom ime treba ispuniti smislom. Ne činimo li slično sa decom? Kada brendovi dobiju ime, počinju da dobijaju ličnost. Svi koji učestvujemo u tom procesu (vlasnici preduzeća, savetnici, konsultanti, eksperti za marketing, dizajneri, propagandisti...) verujemo da ih kontrolišemo. Ali, to je polovična istina. Brendovi se ponašaju kao ličnosti romana. Koliko puta smo čuli iz usta velikog broja autora da ličnosti njihovih dela menjaju stav i ponašanje, a da oni to ne mogu da izbegnu, jer te ličnosti poseduju unutrašnju logiku moćniju od volje sopstvenog stvaraoca. Isto se događa i sa našom decom. Postoji ogromna količina podsticaja i činjenica koji odlučujuće utiču na njihovu ličnost i to ne možemo da kontrolišemo. Na sreću.
To je nešto što ne smemo da zaboravimo svi mi koji, na ovaj ili onaj način, radimo u uzbudljivom procesu stvaranja i rasta brenda.
Kratak sadržaj
Uvod
Ljudi slabe vere
Opravdanost intuicije
Opšte teritorije
Siđite redom s postolja, molim
Posle Džona Forda
O potrebi objašnjavanja
Zašto mi propagandisti filmove nazivamo oglasima?
Video killed the art direction star
Teške pozornice
Agonija, smrt i uskrsnuće spota
Detektor laži
Učenje odučavanja
Tri dana marta
Možemo da budemo ponosni
Dva teksta o krivici
Marke koje kupuju marke
Previše dobrih ljudi na premalom prostoru
Nisanovo odelo
Nekoliko misli o sujeti
Živeti bez Kana
Ne znam
Zašto ne priznajemo da ništa ne znamo?
Leptir koji obleće oko sijalice
O tonu
Činjenje
Just do it
Mudrost majki
Odlučimo već jednom šta želimo da budemo
Vraćamo se na mesto koje nikada nije trebalo da napustimo
Ako svi znamo šta treba da činimo zašto to ne činimo?
Dugi razgovori
Uspostavljanje odnosa
Bolan povratak na mesto početka
Od ponavljanja do konzistentnosti
Težak zadatak da se pojednostavi svet
Ko smo i odakle dolazimo da bismo znali kuda idemo
Facta non verba
Stvari koje su se događale kada smo bili mladi
Odati počast učiteljima
„Probudite se, o mladi nove ere!”
A ako ovo nestane?
Svi ćemo biti mnogo stariji 2.020. godine
Beleške
TONI SEGARA rođen je u Barseloni 1962. godine. Sebe opisuje kao čoveka koji piše oglase. A piše ih bolje od ikoga. Toliko dobro to čini da su ga kolege i oglašivači u jednoj anketi revije Anuncios proglasili Najboljim kreativcem Španije dvadesetog veka. On je "retka zver", ne pridaje tome veliki značaj i kaže da je reč o stvarima iz prošlog veka.
Toni Segara je počeo da se bavi oglasima zahvaljujući svom ocu i bratu Paku. U SYL, porodičnoj štampariji, zaljubio se u grafiku prelistavajući nemačke dizajnerske revije. S bratom Pakom napisao je prve tekstove za La Compaňia de Estructuras Desmontables Vinizius, današnju Vinizius Y&R. Imao je tada 25 godina, titulu diplomiranog filologa hispanske književnosti i san da postane pisac. Otkrio je da mu ne bi škodilo i prihvatio je ponudu da radi u Vizeversi, gde se našao istovremeno sa Ramonom Rodom i Davidom Kabaljerom. Is te agencije odlazi u Contrapunto Madrid. S trideset godina i velikom nagradom u Kanu za "Pippin" pod rukom 1989. godine vraća se kući, uVizeversu. Ali njegovo mesto nije bilo tu. Kao što nije bilo ni u Casadevall Pedreňo & SPR, uprkos činjenici da je "S" bilo po njemu. Okušao se i u Delvico Bates, gde je došao, revolucionarno promenio kreativnu panoramu epohe i stekao nagrade s tako dobrim kampanjama kakve je stvorio za Špansko udruženje za borbu protiv kancera ili Bulevard Rosa.
Ali ponovo mu prostor postaje mali pa kao sjajan kreativac 1995. godine stvara svoju agenciju sa Luisom Kvestom, Ignasiom Puigom i Feliksom Fernandesom de Kastrom, kojoj daju ime S,C,P,F... s kojom osvaja nove nagrade (bilo bi besmisleno navoditi sve: ako postoji osvojio ju je) i u kojoj radi za svetske marke kakve su BMW, Evax, Ikea ili Vueling.
Očigledno, sve to se ne postiže samo dobrim pisanjem. Toni Segara je dobar pisac oglasa, ali takođe uspešan kreativni direktor. Zato je imao potrebnu inteligenciju da se okruži najboljim profesionalcima u svakom trenutku. Udružio je svoj talenat sa ljudima kao što su Enrik Agilera, Turi Toleson, Hulio Valovic, Kabaljerom, Rodom i Kustom. Kada nije nalazio odgovarajuću osobu u svetu propagande tražio ju je izvan njenih granica. Primer za to je eksperiment Milmilks.
Ako radite u ovoj delatnosti i ne znate ko je Toni Segara pitanje za vas je da li ste u pravoj profesiji.
Ne zaboravite, Toni Segara je otac slogana "Na šta mirišu oblaci?", "Voliš li da voziš?" i "Dobrodošao u Nezavisnu republiku svoje kuće".
za narudžbine veće od 6.000,00 RSD
Mogućnost plaćanja kuriru prilikom preuzimanja
ukoliko dobijete oštećeni proizvod, vratite ga, a mi ćemo vam poslati novi
24h, 7 dana u nedelji, 365 dana u godini